Alzheimerova bolest jedna je od mnogih oblika demencija. Izraz demencija opisuje grupu zdravstvenih poremećaja koji nastaju promjenom rada mozga.
Alois Alzheimer (1864.-1915.) 1906. godine prvi je put opisao sindrom demencije kao psihički poremećaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB), odnosno Alzheimerova demencija (DAT). Prije je to bila rijetko spominjana, a još rjeđe dijagnosticirana bolest. Do šezdesetih godina prošlog stoljeća dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronični psihoorganski sindrom. Danas je to vodeća bolest i u stalnom je porastu. Od svih demencija uopće, Alzheimerov tip čini njih 50%.
To je najčešći tip ireverzibilne i napredujuće degenerativne bolesti mozga, odnosno stanica moždane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije. U podlozi je neurofibrilarna degeneracija i stvaranje senilnih plakova, pa kao posljedica toga nastaje niz biokemijskih poremećaja koji uzrokuju psihičke simptome. Promjene u živčanim stanicama dovode do njihovog odumiranja.
Prisutna je u 1-3%, prema nekim statistikama čak do 11%, svjetske populacije u dobi iznad 70 godina. Bolest se najčešće pojavljuje u petom i šestom desetljeću života i ima progredijentan tijek, a u otprilike sljedećih pet godina nakon prvih simptoma dolazi do teške demencije. Od postavljanja dijagnoze bolesti bolesnici prosječno žive od pet do sedam godina.
Etiologija bolesti
Uzrok bolesti je nepoznat premda postoji više teorija o njezinu nastanku. Najčešće se govori o genetskom podrijetlu bolesti. Poznato je, naime, da potomci oboljelih imaju i do deset puta veće šanse za obolijevanje od Alzheimerove bolesti od prosječne populacije. Bolesnici s Downovim sindromom (trisomija 21. kromosoma) imaju iste patološke promjene u mozgu u određenoj životnoj dobi, pa se danas često upravo mutacija na 21. kromosomu optužuje za pojačanu proizvodnju amiloida koji se nalazi u moždanim stanicama (u obliku plakova) oboljelih i za nastanak Alzheimerove bolesti.
Postoje teorije da je u podlozi Alzheimerove demencije moždani deficit acetilkolina i poremećaj acetilkolinskog metabolizma. Demenciju uzrokuju mnoga stanja. Neka od njih su prolazna, neka nisu. Neka od tih stanja mogu se liječiti.
Prolazna stanja uzrokovana su dehidracijom, vrućicom zbog infektivnih bolesti, manjkom vitamina, nedostatnom ili nekvalitetnom prehranom, reakcijama na lijekove, problemima sa štitnjačom ili manjim ozljedama glave. Ta medicinska stanja mogu biti ozbiljna i treba ih liječiti što prije. Ponekad starije osobe imaju emocionalne probleme koji se mogu zamijeniti s demencijom. Samoća, zabrinutost ili dosada često se javlja u starijih osoba suočenih s mirovinom ili sa smrću bliske osobe, a prilagođavanje na te promjene kod nekih osoba uzrokuje smetenost i zaboravljivost. Emocionalni problemi mogu se olakšati potporom bliskih osoba ili profesionalnom medicinskom pomoći.
Klinička slika
Budući da je klinički početak navedenog psihičkog poremećaja najčešće postupan, neprimjetan, a simptomi se u početku mogu pripisati staračkoj zaboravljivosti, nije lako prepoznati bolest u samom početku. Stoga se mnogi stariji ljudi boje zaboravljivosti jer misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. U prošlosti je gubitak pamćenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici potvrđuju kako su i danas brojne starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba više vremena da zapamte neke stvari. Mnogo je ljudi iskusilo rupe u pamćenju. Neki od tih problema su ozbiljni, drugi nisu.
Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Poznati su nam simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoća u čitanju i pisanju, teškog pronalaženja riječi u govoru. Uskoro, bolesnici više nisu u mogućnosti uspješno obavljati svoju profesiju. Javljaju se promjena u ponašanju i osobnosti, postaju škrtiji, tvrdoglavi, ali su emocije u ovoj fazi još dobro očuvane.
Tijekom vremena stanje postaje sve teže. Dolazi do smanjenja mogućnosti orijentacije u vremenu i prostoru, iskrivljena im je percepcija okolnih događaja, imaju smetnje u spavanju, manjak svake inicijative, sve su više nezainteresirani, potišteni, imaju strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im postaje siromašniji, da bi potom došao u fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja riječi u besmislenom nizu. Pojavljuju se stereotipni pokreti, tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja je sve ograničenija, zapuštaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima. Bolesnici obično postaju inkontinentni (ne kontroliraju stolicu i mokrenje), često lutaju, postaju smeteni, agitirani, naročito noću. Na kraju bolesnik postaje vezan uz krevet.
Početak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatičan. Svi simptomi bolesti pojavljuju se odjedanput, neočekivano i naglo, najčešće istodobno s nekom tjelesnom bolešću ili emocionalnim šokom. Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeđe usporen), poremećene percepcije, mišljenja, emocija, ciklusa budnosti i spavanja. Navedeno stanje naziva se delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.
Dijagnostika bolesti
U postavljanju dijagnoze služimo se osim anamnestičkim podacima (u početku bolesti podatke o prisutnim tegobama možemo dobiti od samoga bolesnika, a poslije od ukućana ili pratnje) te neurološkim i psihološkim testovima (najpoznatiji test je MMSE = tzv. mini mental status examination, odnosno test procjene mentalnog stanja).
Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalne disfunkcije, a testiraju se sljedeće funkcije: pozornost, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, čitanje, pisanje, računanje, diskriminacija desno-lijevo. Testom se boduje svaki odgovor, a ukupno je moguće dobiti 0-30 bodova. Rezultatom se procjenjuje težina demencije i moguće je praćenje progresije bolesti. Cjelovita procjena gubitka pamćenja može uključivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacija o prehrani. Dijagnozu potvrđujemo neuroradiološkim metodama; CT-om tj. kompjutoriziranom tomografijom mozga ili magnetskom rezonancom mozga, MRI, na kojima je vidljiva jaka atrofija moždane kore difuzne i hipokampalne regije. Analizom likvora, koja se iznimno radi, može se ustanoviti povećanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisiona tomografija).
Liječenje Alzheimerove bolesti
Djelotvornog liječenja na žalost nema, a metode kojima se danas borimo protiv Alzheimerove bolesti u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori, te lijekovi protiv motornog nemira, popravljanja raspoloženja i sedativi.
Kod nekih osoba u ranoj fazi Alzheimerove bolesti koristimo se inhibitorima acetilkolin esteraze, tj. neurotransmitera, odnosno tvari koja služi prijenosu živčanog impulsa među moždanim stanicama, koji djeluju na pamćenje i odgađaju pogoršanje simptoma. Na tržištu su i drugi lijekovi i preparati koji mogu usporavati demenciju: donepezil, NADH ili koenzim 1, Vitamin E i Selegilin, memantine, rivastigmin, galantamin.
Čak i ako se dijagnosticira trajan i nepovratan oblik demencije, mnogo toga još se može učiniti u liječenju bolesnika i pomoći obitelji da se nosi s bolešću. Osoba s demencijom treba biti pod liječničkim nadzorom te su potrebni pregledi neurologa, psihijatra, obiteljskog liječnika, interniste i gerijatra. Liječnik može liječiti tjelesne bolesti, probleme ponašanja te odgovoriti na brojna pitanja obitelji i okoline.
Mnogi bolesnici zbog problema ponašanja i raspoloženja, uznemirenosti, depresije, tjeskobe, nemira ili problema sa spavanjem trebaju pažljivo dozirane lijekove, čime se pomaže i bolesniku i obitelji.
Važna je i zdrava prehrana koja pomaže održavanju dobroga tjelesnog zdravlja, ali ne postoji posebna prehrana koja bi poboljšala tijek demencije.
Članovi obitelji oboljelima mogu olakšati život ako im pomažu u održavanju svakodnevne rutine, tjelesne aktivnosti i društvenih kontakata. Dementne osobe treba informirati o njihovom stanju i detaljima života kao npr: koje je doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba s kojima žive. Pomoć memoriji također pomaže, pa stoga mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima, važnim datumima, bilješkama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kućanskih aparata što se pokazalo korisnim. Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir s adresom ili brojem telefona, ili pak narukvicu ili lančić s privjeskom na kojemu su ugravirani takvi podacima.
Prevencija bolesti
Znanstvenici rade na otkrivanju novih lijekova koji će usporiti, zaustaviti ili spriječiti nastajanje Alzheimerove bolesti. U međuvremenu, osobe bez simptoma demencije trebaju održavati svoju memoriju britkom (ispunjavanje križaljki, rješavanje rebusa, čitanje). Preporuka je razvijati interese i hobije te biti uključen u različite društvene aktivnosti koje stimuliraju duh i tijelo. "U zdravom tijelu, zdrav duh", stara je izreka. Preporučuje se ograničena uporaba alkoholnih pića jer alkohol uništava moždane stanice. Mnogim osobama pomažu bilješke koje treba napraviti, zatim uporaba notesa, kalendara i malih papirića kao podsjetnika.
Također mogu poboljšati pamćenje ako nove stvari mentalno povezuju s već poznatim, kao što su poznata imena, pjesme ili stihovi. Preporučuje se depresiju, strah ili tjeskobu liječiti lijekovima ili stručnim savjetom budući da te tegobe mogu osobu činiti zaboravnom. Važno je prepoznati prve znakove demencije kao bolest, a ne kao normalan tijek starenja te započeti liječenje.