Uloga koštanog sustava u organizmu je višestruka. Osim što služi za kretanje i zaštitu vitalnih organa od traume, kost je i spremište niza vrlo važnih minerala, osobito kalcija. Dugo vremena se smatralo da je kost adinamična struktura, no danas znamo da se u kosti kontinuirano odvijaju procesi izgradnje i razgradnje koštanog tkiva, čija je svrha pojačanje kosti na mjestima najvećeg opterećenja i sprječavanje prijeloma pri zamoru materijala. Tako se u roku od deset godina obnovi cjelokupni skelet neke osobe.
U mladosti procesi izgradnje kosti prevladavaju nad razgradnjom što rezultira povećanjem koštane mase. Između 25. i 35. godine života postiže se vršna koštana masa (maksimalna koštana masa u odrasle osobe), na čije formiranje prvenstveno utječu nasljedni čimbenici, a potom i neki čimbenici iz okoline (prehrana, navike, fizička aktivnost, hormoni) koji također imaju utjecaj na metaboličke procese u kostima. U trećem desetljeću života počinje smanjivanje koštane mase, koje je u žena najbrže prvih nekoliko godina nakon menopauze (1-3% godišnje). Tijekom života žena izgubi 40-60% od svoje vršne koštane mase, dok je u muškaraca, budući da kod njih ne postoji ekvivalent menopauze, ovaj gubitak manji i iznosi 20-30%. U svakoj životnoj dobi muškarci imaju 15-20% veću koštanu masu nego žene.
Smanjena koštana masa i poremećaj mikroarhitekture kosti, što ima za posljedicu pojačanu lomljivost kosti, osnovne su značajke osteoporoze. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, osteoporoza podrazumijeva mineralnu gustoću kosti manju od 2,5 standardne devijacije (SD) u odnosu na referentne vrijednosti za mladu odraslu populaciju. Osteopenija, kao blaži stupanj gubitka koštane mase, obuhvaća mineralnu gustoću kosti između – 1 i –2,5 SD u odnosu na referentne vrijednosti za mladu odraslu populaciju. Osteoporoza je najčešća metabolička bolest razvijenog svijeta, zahvaća 8-10% populacije i vrlo je ozbiljan javno-zdravstveni problem. Procjenjuje se da će se do 2050. godine broj bolesnika s osteoporozom udvostručiti.
Od svih bolesnika s osteoporozom samo ih se 1/10 liječi (9/10 ne zna da imaju bolest), pa se problem osteoporoze često uspoređuje sa santom leda čiji se vrh nalazi iznad površine, a 9/10 ispod površine mora. Veliko javno-zdravstveno značenje osteoporoze leži u povećanom riziku prijeloma kosti. Najčešći su prijelom vrata bedrene kosti, prijelomi kralježaka, te prijelom palčane kosti. Nasuprot uvriježenom mišljenju da je osteoporoza bolest žena, potrebno je istaći da se svaki treći prijelom kuka događa muškarcu. Unutar godine dana nakon prijeloma kuka 15-18% osoba umire od posljedica prijeloma, a od ostalih, čak 2/3 osoba ima veći ili manji stupanj trajnog invaliditeta, što dovoljno govori o važnosti prevencije i liječenja osteoporoze. Smrtnost nakon prijeloma kuka dvostruko je češća u muškaraca nego u žena.
Rizični čimbenici
Populacija koja je izložena najvećem riziku nastanka osteoporoze su žene u razdoblju nakon menopauze. Menopauza i starenje fiziološki su mehanizmi koji bitno smanjuju koštanu masu. S obzirom na produljenje životnog vijeka, žena trećinu života provede u postmenopauzi. Pravilna prehrana i način života vrlo su važni u prevenciji osteoporoze. Stanja malnutricije (jaka gladovanja) nepovoljno djeluju na kost, isto kao i pušenje, prekomjerno konzumiranje alkohola i crne kave.
Budući da je kalcij uz fosfor glavni mineral sadržan u kostima, optimalna koncentracija kalcija u krvi nužna je za očuvanje koštane mase. Mlijeko i mliječni proizvodi osnovni su izvor kalcija. Jedna litra kravljeg mlijeka sadrži 1250 mg kalcija što zadovoljava dnevne potrebe zdravog organizma (1000-1500 mg). Nedovoljan unos kalcija hranom može se nadoknaditi uzimanjem nekog od brojnih pripravaka kalcija u tabletama. Apsorpcija kalcija u crijevu regulirana je vitaminom D, čija je razina u starijoj dobi smanjena, što je posljedica degenerativnih procesa (smanjene hidroksilacije vitamina D u bubregu) i smanjenog izlaganja suncu. Smatra se da je dnevna doza vitamina D od 600-800 IU tj. 0,5 μg aktiviranog oblika dovoljna za održavanje normalne razine u organizmu.
Neki elementi u tragovima (Mg, Se), fosfor, te vitamini C i K također su važni čimbenici u metabolizmu kosti, ali njihova uloga u etiopatogenezi osteoporoze nije još posve definirana. Neke bolesti, kao i uzimanje određenih lijekova, također mogu ubrzati procese razgradnje kosti i time smanjiti koštanu masu. S druge strane, kontrolirana fizička aktivnost (hodanje, šetnje, vježbanje) može značajno povećati koštanu masu.
Dijagnostika i liječenje osteoporoze
Bolest napreduje najčešće bez simptoma. Smanjenje tjelesne visine, deformacija kralježnice i pogrbljenost prvi su pouzdani znaci koji upućuju na osteoporozu. Pojava iznenadne boli u leđima može biti znak kompresivnog prijeloma kralješka. Najteža komplikacija osteoporoze je prijelom vrata bedrene kosti.
Na osteoporozu se posumnja najčešće već na temelju anamneze i detaljnog kliničkog pregleda bolesnika. Laboratorijskom obradom analizira se vrsta metaboličkih promjena, te utvrdi možebitno postojanje drugih bolesti koje uzrokuju osteoporozu. Radi preciznije procjene intenziteta koštane pregradnje potrebno je odrediti razgradne sastojke koštanog matriksa u serumu i urinu (biljezi koštane pregradnje). Oni ukazuju na brzinu koštane pregradnje, a njihovo povećanje može biti prvi pokazatelj gubitka koštane mase. Određivanje biljega koštane pregradnje važno je i u ranoj evaluaciji uspješnosti liječenja. Osteokalcin, koštana alkalna fosfataza i prokolagen biljezi su izgradnje kosti, dok su telopeptid, piridinolin i deoksipiridinolin biljezi koštane razgradnje.
Denzitometrija je najtočnija i općeprihvaćena metoda za dijagnozu osteoporoze. Dijagnoza se temelji na kvantitativnom mjerenju gustoće koštane mase koja pouzdano korelira s rizikom od prijeloma kosti. Rezultat se iskazuje kao odstupanje mineralne gustoće kosti od referentnih vrijednosti za mladu odraslu populaciju (T-vrijednost). Pretraga je brza i jednostavna, a zračenje kojemu je bolesnik pri tom izložen minimalno je i odgovara zračenju koje primimo iz atmosfere unutar 24 sata. Gustoća koštane mase mjeri se dogovorom na tri tipična mjesta: lumbalnoj kralježnici, vratu bedrene kosti i palčanoj kosti.
Prema postojećim preporukama denzitometriju bi trebali učiniti:
- žene starije od 65 godina
- žene u perimenopauzi i s čimbenicima rizika za osteoporozu
- premenopauzalne žene s višestrukim čimbenicima rizika za osteoporozu
- muškarci s čimbenicima rizika za osteoporozu
- osobe s gubitkom visine većim od 4 cm
- osobe s prethodnim prijelomima kosti uz minimalnu traumu
- osobe kod kojih je radiološki utvrđeno smanjenje koštane mase
- osobe koje boluju od bolesti za koje se zna da izazivaju osteoporozu
- osobe liječene kortikosteroidima
Ultrazvučna metoda mjerenja gustoće koštane mase ima značajno mjesto u prevenciji osteoporoze. Prednost ultrazvučnog aparata je laka dostupnost (aparat je lako prenosiv), a sama pretraga je brza, jednostavna, ekonomična i bez ionskog zračenja, te je stoga vrlo pogodna za probir populacije s obzirom na rizik prijeloma. Smatra se da parametri ultrazvučnog mjerenja mogu poslužiti za procjenu čvrstoće i kvalitete kosti, te da su oni nezavisni prediktori rizika prijeloma kosti.
Cilj liječenja osteoporoze je spriječiti prijelom kosti. Dostatan unos kalcija i vitamina D osnova je svakog liječenja, bez koje niti jedan lijek ne može ostvariti svoj puni učinak. Od čitavog niza lijekova koji su nam danas dostupni za liječenje osteoporoze, većina ih ima antiresorptivni učinak, odnosno blokira razgradnju kosti, dok su se tek u novije vrijeme pojavili lijekovi koji potiču koštanu izgradnju. Liječenje je najčešće dugotrajno, ali već nakon 1-2 godine postiže se značajno smanjenje incidencije prijeloma kosti.
Zaključak
Zdravstveno prosvjećivanje, koje uključuje usvajanje određenog obrasca preventivnog ponašanja, te pravovremeno otkrivanje bolesti i početak liječenja, temelj su uspješne prevencije i liječenja osteoporoze.